Tako su već 9. rujna 1943. zrakoplovima
iz Mostara u Sinj prebačeni dijelovi 7. SS divizije „Prinz
Eugen“6. Na putu za Split, u Brnazama, pripadnici divizije
ubili su 38 osoba, a mladoga franjevca Rafu Kalinića
živoga su bacili u vatru7. Pripadnici iste divizije u Aržanu
su ubili 28 osoba i zapalili crkvu8, u Veliću strijeljali 11,
u Jabuci 16, u Košutama 41, u Turjacima 20, u Vojniću
259 osoba. U Sinju su nešto kasnije za odmazdu strijeljali
također 25 osoba10.
Opis zločinačkog pohvata Princ Eugen divizije.
Akcija je krenula iz pravca Imotskoga 25. ožujka
1944.
U Gali su pripadnici posljednje skupine bojne 7 SS
divizija „Prinz Eugen“ ubili troje civila.
Dolaskom u Otok, u zaselak Milanovići, pripadnici
iste bojne skupili su stanovništvo bez obzira na spol i
godine, odveli u nekoliko kuća, neke strijeljali, a neke
poklali i zapalili. Nakon toga, isto su učinili i po drugim
zaseocima. Sveukupno, ubili su 187 djece, žena i staraca
i zapalili većinu kuća.
Preko brda, pripadnici bojne stigli su u Rudu, u zaseoke
Kamberi, Bitunjci, Rosandići i Crljeni, te poubijali sve
što su zatekli. Nekoliko osoba izbjeglo je sigurnu smrt.
Odatle su se vojnici spustili u Malu Rudu i učinili isto.
Na Medvidovom guvnu strijeljali su 72 osobe, polili
benzinom i zapalili. Ukupno u Rudi su ubili 282 osobe.
Iz Rude su stigli u selo Podi, zaselak Ratkovići i ubili
76 osoba. Tu su otkrili 12 skrivenih stanovnika zaseoka
Kundidi. Sve su ih pobili.
Predvečer vojnici su stigli u selo Krivodol gdje su i
prespavali. Srijeda ujutro, 29. ožujka 1944. bio je koban
dan za većinu stanovnika. Vojnici su 159 osoba sakupili
u nekoliko kuća, ubili i zapalili. Pojedinci su se uspjeli
spasiti.
Nakon Krivodola vojnici svraćaju u zaselak Lagatori,
u kojem ubijaju 22 osobe.
U selu Ljut vojnici se razdvajaju u dvije skupine,
jedna kreće prema Grubišićima, a druga prema Šipićima.
Stanovništvo Šipića i Grubišića snašla je ista sudbina,
većina ih je pobijena, ukupno 136.
Poslije podne vojnici su stigli u Voštane. Isti scenarij,
zatvaranje u kuće, ubijanje i spaljivanje. I ovdje se tek
mali broj osoba spasio. Stradalo je 337 osoba.
Napuštajući selo Voštane vojnici su na putu prema
Kamenskom naišli na skupinu od 54 muškarca,
uglavnom iz Otoka i Rude koje su zarobili pripadnici
prve i druge skupine bojne 7. SS divizije „Prinz Eugen“
i natjerali da im nose opljačkano po selima do granice.
Na povratku kućama muškarci su uhvaćeni i strijeljani
iznad Kamenskog, na Njivicama.
Osim zločina ove skupine dogodio se i zločin u
Rožama, u zaseoku Miljen. 28. ožujka, pripadnici druge
skupine bojne 7. SS divizije prolazili su kroz ovaj zaselak
prema Voštanima. Partizani su zapucali i ranili jednoga
njemačkog časnika. Iz kolone se izdvojila manja skupina,
vratila u zaselak te ubila i zapalila 22 osobe.
NeoCounter
nedjelja, 29. ožujka 2009.
Kronologija zločina u podkamešničkim selima
Tako su već 9. rujna 1943. zrakoplovima
iz Mostara u Sinj prebačeni dijelovi 7. SS divizije „Prinz
Eugen“6. Na putu za Split, u Brnazama, pripadnici divizije
ubili su 38 osoba, a mladoga franjevca Rafu Kalinića
živoga su bacili u vatru7. Pripadnici iste divizije u Aržanu
su ubili 28 osoba i zapalili crkvu8, u Veliću strijeljali 11,
u Jabuci 16, u Košutama 41, u Turjacima 20, u Vojniću
259 osoba. U Sinju su nešto kasnije za odmazdu strijeljali
također 25 osoba10.
Opis zločinačkog pohvata Princ Eugen divizije.
Akcija je krenula iz pravca Imotskoga 25. ožujka
1944.
U Gali su pripadnici posljednje skupine bojne 7 SS
divizija „Prinz Eugen“ ubili troje civila.
Dolaskom u Otok, u zaselak Milanovići, pripadnici
iste bojne skupili su stanovništvo bez obzira na spol i
godine, odveli u nekoliko kuća, neke strijeljali, a neke
poklali i zapalili. Nakon toga, isto su učinili i po drugim
zaseocima. Sveukupno, ubili su 187 djece, žena i staraca
i zapalili većinu kuća.
Preko brda, pripadnici bojne stigli su u Rudu, u zaseoke
Kamberi, Bitunjci, Rosandići i Crljeni, te poubijali sve
što su zatekli. Nekoliko osoba izbjeglo je sigurnu smrt.
Odatle su se vojnici spustili u Malu Rudu i učinili isto.
Na Medvidovom guvnu strijeljali su 72 osobe, polili
benzinom i zapalili. Ukupno u Rudi su ubili 282 osobe.
Iz Rude su stigli u selo Podi, zaselak Ratkovići i ubili
76 osoba. Tu su otkrili 12 skrivenih stanovnika zaseoka
Kundidi. Sve su ih pobili.
Predvečer vojnici su stigli u selo Krivodol gdje su i
prespavali. Srijeda ujutro, 29. ožujka 1944. bio je koban
dan za većinu stanovnika. Vojnici su 159 osoba sakupili
u nekoliko kuća, ubili i zapalili. Pojedinci su se uspjeli
spasiti.
Nakon Krivodola vojnici svraćaju u zaselak Lagatori,
u kojem ubijaju 22 osobe.
U selu Ljut vojnici se razdvajaju u dvije skupine,
jedna kreće prema Grubišićima, a druga prema Šipićima.
Stanovništvo Šipića i Grubišića snašla je ista sudbina,
većina ih je pobijena, ukupno 136.
Poslije podne vojnici su stigli u Voštane. Isti scenarij,
zatvaranje u kuće, ubijanje i spaljivanje. I ovdje se tek
mali broj osoba spasio. Stradalo je 337 osoba.
Napuštajući selo Voštane vojnici su na putu prema
Kamenskom naišli na skupinu od 54 muškarca,
uglavnom iz Otoka i Rude koje su zarobili pripadnici
prve i druge skupine bojne 7. SS divizije „Prinz Eugen“
i natjerali da im nose opljačkano po selima do granice.
Na povratku kućama muškarci su uhvaćeni i strijeljani
iznad Kamenskog, na Njivicama.
Osim zločina ove skupine dogodio se i zločin u
Rožama, u zaseoku Miljen. 28. ožujka, pripadnici druge
skupine bojne 7. SS divizije prolazili su kroz ovaj zaselak
prema Voštanima. Partizani su zapucali i ranili jednoga
njemačkog časnika. Iz kolone se izdvojila manja skupina,
vratila u zaselak te ubila i zapalila 22 osobe.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Broj komentara: 11:
Kad se nešto citira onda je korektno navesti izvor i autora...
kritika je na mistu i stoji al ovo sam pronaša na jednom portalu ka komentar a naknadno sam sazna da je Kozlica detaljno obradija ovaj zločin te se ovim putem ispričavam što nisam naveja izvor.
autor bloga ixs52
ja sam pronaša cili člana Ivana Kozlice na stranici Kulturnog društva Trilj... Vidin da će imat i predavanje u četvrtak pa ću otić poslušat, čini mi se zanimljivo.
pročita sam cilu kronologiju od Kozilce,šteta da neću bit u Trilju kad bude tribina,
Ja sam bija na tribini, bilo je odlično, puno ljudi, predavanje jako zanimljivo, čovik je stvarno to do kraja istražija, svaka čast
bitno je da se taj tragični događaj istraži a da se u obzir uzmu samo argumenti i činjenice zbog raznih glasina da su taj zločin počinili četnici obučeni u švapske uniforme šta ne odgovara stvarnoj istini
Pazi, četnika je bilo u njemačkoj vojsci, bilo ih je i u ovoj grupi, s njima su zapovidali njemački oficiri i oni su pravi krivci za sve ovo. I moj je dit ubijen u ovoj akciji pa i zbog toga iman veliku želju da se istina sazna. Kozlica je reka da će ponovo imat tribinu u Sinju početkom svibnja pa možeš poslušat do čega je on doša u istraživanju.
točno al su bili pod komandom njemačkih oficira
Ma jasno, njemci su zapovidali i oni su glavni krivci. Ja se slažen da su i partizani krivi jer su utekli i izazvali njemce a nisu branili ljude nego samo sebe. Ma sve je ovo toliko zamršeno za poludit.
Ne može se odgovornost za masovni pokolj svaliti na mali broj Srba, koji su bili u sastavu SS divizije Prinz Eugen. Sam Kozlica o tome je vrlo jasan u članku objavljenom prošle godine u časopisu Triljski most; krivu su, van svake sumnje, njemački zapovjednici.
369. "Vražja" divizija, u čijem su sastavu Hrvati, također je bila na tom terenu, sudjelovala u operacijama uz bok SS-ovcima, ali nije poznato da su izrazili nekakvo negadovanje na njihove postupke. Vlasti NDH žalile su se, Nijemci su ih ignorirali a Pavelić je smijenio jednog ministra na zahtijev Nijemaca, jer je ovaj preoštro reagirao.
Glede partizana - nisu "utekli", nego su se povukli pred nadmoćnim neprijateljem. Kozlica smatra da snose dio odgovornosti jer nisu ostali i izginuli braneći položaje. To je nužnost gerilskog ratovanja: da su se inatili braneći neobranjive položaje, bili bi istrebljeni već 1941.. To pak da su "izazivali" Nijemce, stoji: to su svi pokreti otpora u Europi činili. I mi smo u sličnoj situaciji "izazivali" JNA u Domovinskom ratu.
Mislim da ni oni ni stanovništvo nisu mogli pretpostaviti da će uslijediti takva odmazda, za razliku od srpskih sela čije je stanovništvo još od 1941. kretalo u masovni zbjeg kad bi Nijemci, ustaše i četnici krenuli u "čišćenje terena".
Objavio sam podatke o ovoj temi, prema knjizi Josipa Majskog i članku Ivana Kozlice, u forumu na Hrvatskom povijesnom portalu, gdje sam moderator za temu "Hrvatska u Drugom svjetskom ratu". Nastojimo na objektivnom prikazu povijesnih događaja (a "objektivno" ne mora značiti i "neutralno"). Bit će mi drago čuti dodatne informacije i komentare.
Objavi komentar