Danas se u cilom svijetu slavi Međunarodni praznik rada a obilježava se kao na spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Radnici su tada tražili čuvene tri osmice, osam sati rada, osam sati odmora i osam sati „za što nam drago“. Jedan od osmorice osuđenih na smrt tada je svojim tužiteljima i sucima uputio poruku koja je danas aktualna "Doći će vrijeme kada će tišina naših grobova biti glasnija od našeg glasa". U spomen na žrtve iz Chicaga i sve druge žrtve dvostoljetne radničke borbe za dostojne radne i životne uvjete od 1889. godine 1. maj se obilježava radničkim demonstracijama i prosvjedima kao MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA, dan radničke solidarnosti.
U Hrvatskoj se počeo slaviti već 1890. godine, a radnici su klicali »Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi«. Teza koja je i u današnjoj Hrvatskoj mnogima samorazumljiva. No, ubrzo nakon proglašenja 1. svibnja Praznikom rada, počela su ideološka nadigravanja i prepucavanja o tome kome zapravo pripada taj dan. U Hrvatskoj se Praznikom rada manipuliralo i on je ideologiziran nakon dolaska komunista na vlast 1945. godine. Neko se vrijeme djecu pokušavalo naučiti da je farbanje jaja prvosvibanjski, a ne uskrsni običaj. U čast radnika organizirane su vojne parade, sve pod okriljem tada službeno neupitne marksističke doktrine.Glavna je osobina današnjih proslava prehrambenog značenja. Važno je koliko će se besplatnih porcija graha podijeliti, a još je važnije tko će ih podijeliti. Crveni se karanfil stidljivo vraća u zapučak, iako nije riječ ni o kakvom simbolu komunizma, nego krvi koja podsjeća na 1. svibnja 1886. godine i Chicago.
Svim posjetiteljima bloga a i onima koji nisu čestitam Međunarodni Praznik rada.
Izvor za ovi moj post mi je poslužio Vjesnik.
NeoCounter
srijeda, 30. travnja 2008.
1.Maja-Međunarodni praznik rada
Danas se u cilom svijetu slavi Međunarodni praznik rada a obilježava se kao na spomen na velike radničke demonstracije održane u Chicagu dana 1. svibnja 1886. godine, kada je u sukobima s policijom poginulo više od dvije stotine radnika, a osmero je radnika osuđeno na smrt.
Radnici su tada tražili čuvene tri osmice, osam sati rada, osam sati odmora i osam sati „za što nam drago“. Jedan od osmorice osuđenih na smrt tada je svojim tužiteljima i sucima uputio poruku koja je danas aktualna "Doći će vrijeme kada će tišina naših grobova biti glasnija od našeg glasa". U spomen na žrtve iz Chicaga i sve druge žrtve dvostoljetne radničke borbe za dostojne radne i životne uvjete od 1889. godine 1. maj se obilježava radničkim demonstracijama i prosvjedima kao MEĐUNARODNI PRAZNIK RADA, dan radničke solidarnosti.
U Hrvatskoj se počeo slaviti već 1890. godine, a radnici su klicali »Mi smo za rad, ali želimo živjeti kao ljudi«. Teza koja je i u današnjoj Hrvatskoj mnogima samorazumljiva. No, ubrzo nakon proglašenja 1. svibnja Praznikom rada, počela su ideološka nadigravanja i prepucavanja o tome kome zapravo pripada taj dan. U Hrvatskoj se Praznikom rada manipuliralo i on je ideologiziran nakon dolaska komunista na vlast 1945. godine. Neko se vrijeme djecu pokušavalo naučiti da je farbanje jaja prvosvibanjski, a ne uskrsni običaj. U čast radnika organizirane su vojne parade, sve pod okriljem tada službeno neupitne marksističke doktrine.Glavna je osobina današnjih proslava prehrambenog značenja. Važno je koliko će se besplatnih porcija graha podijeliti, a još je važnije tko će ih podijeliti. Crveni se karanfil stidljivo vraća u zapučak, iako nije riječ ni o kakvom simbolu komunizma, nego krvi koja podsjeća na 1. svibnja 1886. godine i Chicago.
Svim posjetiteljima bloga a i onima koji nisu čestitam Međunarodni Praznik rada.
Izvor za ovi moj post mi je poslužio Vjesnik.
Pretplati se na:
Objavi komentare (Atom)
Nema komentara:
Objavi komentar