| Uskrsna čestitka kardinala Bozanića za elektroničke medije |
Tako su već 9. rujna 1943. zrakoplovima
iz Mostara u Sinj prebačeni dijelovi 7. SS divizije „Prinz
Eugen“6. Na putu za Split, u Brnazama, pripadnici divizije
ubili su 38 osoba, a mladoga franjevca Rafu Kalinića
živoga su bacili u vatru7. Pripadnici iste divizije u Aržanu
su ubili 28 osoba i zapalili crkvu8, u Veliću strijeljali 11,
u Jabuci 16, u Košutama 41, u Turjacima 20, u Vojniću
259 osoba. U Sinju su nešto kasnije za odmazdu strijeljali
također 25 osoba10.
Opis zločinačkog pohvata Princ Eugen divizije.
Akcija je krenula iz pravca Imotskoga 25. ožujka
1944.
U Gali su pripadnici posljednje skupine bojne 7 SS
divizija „Prinz Eugen“ ubili troje civila.
Dolaskom u Otok, u zaselak Milanovići, pripadnici
iste bojne skupili su stanovništvo bez obzira na spol i
godine, odveli u nekoliko kuća, neke strijeljali, a neke
poklali i zapalili. Nakon toga, isto su učinili i po drugim
zaseocima. Sveukupno, ubili su 187 djece, žena i staraca
i zapalili većinu kuća.
Preko brda, pripadnici bojne stigli su u Rudu, u zaseoke
Kamberi, Bitunjci, Rosandići i Crljeni, te poubijali sve
što su zatekli. Nekoliko osoba izbjeglo je sigurnu smrt.
Odatle su se vojnici spustili u Malu Rudu i učinili isto.
Na Medvidovom guvnu strijeljali su 72 osobe, polili
benzinom i zapalili. Ukupno u Rudi su ubili 282 osobe.
Iz Rude su stigli u selo Podi, zaselak Ratkovići i ubili
76 osoba. Tu su otkrili 12 skrivenih stanovnika zaseoka
Kundidi. Sve su ih pobili.
Predvečer vojnici su stigli u selo Krivodol gdje su i
prespavali. Srijeda ujutro, 29. ožujka 1944. bio je koban
dan za većinu stanovnika. Vojnici su 159 osoba sakupili
u nekoliko kuća, ubili i zapalili. Pojedinci su se uspjeli
spasiti.
Nakon Krivodola vojnici svraćaju u zaselak Lagatori,
u kojem ubijaju 22 osobe.
U selu Ljut vojnici se razdvajaju u dvije skupine,
jedna kreće prema Grubišićima, a druga prema Šipićima.
Stanovništvo Šipića i Grubišića snašla je ista sudbina,
većina ih je pobijena, ukupno 136.
Poslije podne vojnici su stigli u Voštane. Isti scenarij,
zatvaranje u kuće, ubijanje i spaljivanje. I ovdje se tek
mali broj osoba spasio. Stradalo je 337 osoba.
Napuštajući selo Voštane vojnici su na putu prema
Kamenskom naišli na skupinu od 54 muškarca,
uglavnom iz Otoka i Rude koje su zarobili pripadnici
prve i druge skupine bojne 7. SS divizije „Prinz Eugen“
i natjerali da im nose opljačkano po selima do granice.
Na povratku kućama muškarci su uhvaćeni i strijeljani
iznad Kamenskog, na Njivicama.
Osim zločina ove skupine dogodio se i zločin u
Rožama, u zaseoku Miljen. 28. ožujka, pripadnici druge
skupine bojne 7. SS divizije prolazili su kroz ovaj zaselak
prema Voštanima. Partizani su zapucali i ranili jednoga
njemačkog časnika. Iz kolone se izdvojila manja skupina,
vratila u zaselak te ubila i zapalila 22 osobe.
Komemorativnim skupom u mjestu Podima danas je obilježena 65. obljetnica jednog od najmasovnijih i najokrutnijih nacističkih pokolja na hrvatskim prostorima tijekom Drugog svjetskog rata koji su krajem ožujka 1944. u sedam sela pod planinom Kamešnicom u cetinskom kraju izvršili pripadnici Hitlerove divizije "Princ Eugen". Tada je u pohodu zloglasnih njemačkih postrojba u naseljima Gala, Otok, Ruda, Podi, Krivodol, Rože i Voštane ubijeno više od 1500 civila, uglavnom staraca, žena i djece. Oni su strijeljani u kućama, neki su i spaljeni, a također su zapaljene sve kuće u tim selima. U znak sjećanja na te žrtve mještani su u zaseoku Podima podignuli spomen-kosturnicu kod koje se svake godine prisjete te tragedije komemorativnim skupom te polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća. Predsjednik odbora za obilježavanje sjećanja na žrtve pokolja Petar Babić rekao je kako su žrtve pokolja prethodnih godina bile bezrazložno zapostavljenje, te kako će se Odbor od sada brinuti da se taj događaj dostojno obilježi na spomen-obilježjima. Svete mise služit će se danas i sutra u mjesnim crkvama.
Izvor:Glas Dalmacije| Na meti se ovaj put našla poslovnica Imex banke u Tolstojevoj ulici |
| Dario Roguljić iz Brnaza, koji je prije nekoliko godina sam uhvatio pljačkaša i zbog toga dobio posao u banci, otrpio je batine kako bi sačuvao novac iz sefa |
| Piše tonka čubelić, vito perić / epeha Snimio jakov prkić / cropix |
Nakon što je prije nekoliko godina spriječio pljačku poslovnice Imex banke u Splitu 3, u kojoj se tada zatekao kao klijent, te za nagradu dobio posao u toj banci, Dario Roguljić (32) iz Brnaza još jednom se u ponedjeljak oko 18 i 30 sati našao u istoj situaciji.
Oči u oči s naoružanim razbojnikom, Dario ga ovaj put ipak nije uspio spriječiti u naumu, te je u obračunu i ozlijeđen.
Razbojnik je u banku upao po najžešćem pljusku, razoružao zaštitara Marina V. (36) te krenuo prema šalterima zatraživši od Darija da mu otvori sef. No, nakon što mu se Dario suprotstavio, nije se dokopao novca iz sefa te je pobjegao s nekoliko desetaka tisuća kuna iz ladica koje je nabrzinu ispraznio.
- Oko 18.30 na šalterima banke bili smo kolegica i ja kada je upao pljačkaš i zaprijetio pištoljem, razoružao zaštitara i zapovjedio da mu predamo novac. Prošao je iza nas, kolegica je uspjela pobjeći i sakrila se, a ja sam ostao na svojem radnome mjestu.
Pljačkaš mi je stavio pištolj na zatiljak, te me uz nekoliko udaraca prisilio da skupim sav novac iz šalterskih ladica i da mu ga predam. Kada je viknuo da mu pokažem gdje je sef, rekao sam da nemamo sef.
| Dario Roguljić (lijevo) već se jednom našao na meti pljačkaša, i pobijedio |
U tom trenutku mi je opsovao majku uz povik “daj novac”, te me udario po vratu, zatim koljenom u natkoljenicu i, kada sam pao, nogom ispod rebara.
Bio sam u blagoj nesvijesti, no uspio sam se pribrati i vidio sam kako pljačkaš bježi kroz glavna vrata - ispričao nam je Dario Roguljić teškim glasom jer još osjeća posljedice udaraca pljačkaša, te po tijelu ima brojne krvne podljeve.
Na pitanje zašto je ostao na svojem mjestu, Dario kaže kako je procijenio da bi u slučaju bijega bio okrenut leđima razbojniku, koji je imao repetirani pištolj u ruci pa je mogao pucati u njega.
- Također sam pokušao i zaštititi kolegicu koja se skrila u jedan mali prostor iza šaltera. Računao sam da će pljačkaš u nastupu bijesa, tragajući za sefom, naići na kolegicu, a onda bi moglo doći do najgorega - priča Dario.
Muškarac je na glavi imao tzv. fantomku, a u ruci pištolj. Jednako je bio “opremljen” i razbojnik koji je 14. siječnja orobio Podravsku banku.
I tada je pljačkaš nakon kraćeg naguravanja razoružao zaštitara, uhvatio ga za vrat i naredio mu da legne na pod. I tada je ušao iza pulta i naredio djelatnicima da mu daju novac, no iako ga je u poslu kratko prekinuo klijent koji je uletio u poslovnicu, razbojnik je bez većih teškoća pobjegao.
Iako je snimljen nadzornom kamerom, nikada nije pronađen. Osim razbojnikove nasilnosti, u oba slučaja u oči upada i činjenica da je u vrijeme obje pljačke pljuštala kiša. Zbog svih sličnosti u dva prepada, da se naslutiti da se isti pljačkaš još jednom odlučio domoći novca na sličan način.
Razbojstva su na području Splita i okolice postala svakodnevica, a na udaru su svi, od kioska, preko kvartovskih trgovina, kladionica, mjenjačnica pa do poštanskih ureda i banaka. Splitska policija od ovogodišnjiš pljački uglavnom je riješila one manje - pljačke kioska.
Od početka godine na području Splita je zabilježeno:
10 - pljački kockarnica
3 - prepada u mjenjačnice
3 - pljačke kladionica
2 - oružana upada u banke
1 - razbojstvo u pošti
Ovih dana su prema neslužbenim informacijama triljski HSP i Miljenko Marić dogovorili zajedničkim snagama izići na lokalne izbore koji će se održati u svibnju ove godine. Ovo je prvi put da imamo priliku izravno birati gradonačelnika. Kandidat za gradonačelnika ove koalicije je gospodin Miljenko Marić, profesor sociologije i filozofije. Nositelj liste za gradsko vijeće je gospodin Anton Vuko.
Kako smo uspjeli doznati, i triljski HDZ je ovih dana vršio dogovore oko svog kandidata za gradonačelnika i koalicije sa HSLS-om. Svoju kandidaturu istaknula su dvojica HDZ-ovih članova, a nakon burne rasprave odlučeno je da će njihov kandidat biti dosadašnji gradonačelnik Ivan Šipić, dipl. teolog.
Gore na vrhu možete pogledati jedan mali šaljivi filmski uradak skinut s youtube a tema istog su lokalni izbori u Hrvatskoj koji će se održati ove godine u petom mjesecu.SPLIT - Početak derbija na Poljudu kasnio je punih 18 minuta. Razlog odgodi bila je pretjerana sklonost domaćih navijača koreografiji.
Naime, uoči početnog udarca sa krova Poljuda bačena je nebrojena količina bijelih papira, koji su za nekoliko trenutaka pretvorili travnjak Poljuda u bijelu plohu.
Naravno, o regularnim uvjetima u tim trenucima nije bilo ni govora pa je sudac Bebek poslao obje momčadi u svlačionicu. Nakon što su organizatori donekle stvorili uvjete za igru, svoj obol užarenoj atmosferi dali su navijači Dinama. Njih nešto više od tisuću zasmetala je intervencija vatrogasaca koji su vodenim šmrkovima gasili požar u “kavezu”.
U jednom trenutku BBB-ovci su krenuli u obračun s policijom. Međusobna razmjena udaraca trajala je nekoliko minuta, sve dok policiji nije stigla pomoć kolega.
Iako ga nismo izabrali za igrača utakmice, zaslužio je epitet junaka kako zbog pogotka koji je psihički dotukao goste. I to kakvog! U maniri Mikija Rapaića. Ibro je od Rapaje naslijedio i ovacije Hajdukovih navijača pri izlasku s travnjaka, a ako rasplet prvenstva završi pobjedonosno za 'bijele', taj će gol biti upamćen vječno.
Izvor Jutarnji hr.
Pogledajte eurogol Senijada Ibričića za Hajdukovu pobjedu nad Dinamom.
Poslušajte pismu Vranac od Zlatnih dukata posvećenu konjima,koji su do nedavno u podkamemešničkim selima bili nezamjenjivi ljudima u seoskom poslu a skoro svaka kuća je imala svog đirana,dorata,sivaja ili vranaca .Konj je bio potreban kad bi se u Grab išlu u mlinicu goniti pšenicu na mljevenje ili kad bi se išlo u šumu po drva.
Kad je ćaća konja prod'o svi smo plakali
Ni on nije suze svoje mog'o sakriti
Mati je kod večere dugo molila
K'o da je sa našim vrancem sreća prodana
Bio sam još mali, al' sve sam shvatio
Brat se je u školu u grad spremao
Baka je uz petrolejku džemper isplela
Znao sam da onaj stari, sad ću nosit ja
Al' 'ko će sada našeg vranca šorom jahati
'Ko li će ga sad na kirvaj cvijećem kititi
Ako ga na sajmu otac prisretne
Star je pa se bojim da mu srce ne pukne
Te se noći nikom od nas nije spavalo
Otac je sa bratom dugo razgovarao
Mati mu je stvari sve u kofer spremila
Jabuke i kruh što je u crkvi svetila
Alat, dorat, đogat, kulaš, čilaš, putalj, vranac, bijelac, šarac, sivac, parip, raga, kljuse, lipicanac — sve se ove riječi odnose na konja i kazuju nam o njegovoj boji, namjeni, vrsti ili podrijetlu. Ta plemenita životinja (u nuždi se nudilo i »kraljevstvo za konja«, o šahistima da i ne govorimo) euroazijskoga prostora ima i svoje simpatične rođake: magarca i zebru, a križanjima su dobiveni neplodni (ali izdržljivi) izdanci — mazga (pastuh + magarica) i mula (magarac + kobila). I u prenesenim značenjima provlače se odlike poput izdržljivosti i marljivosti (»radi kao konj«, »vuče kao mazga« i, kao neizbježna pouka, »tko joj je kriv kad je glupa kao mula«).
Bijeli bijelac, šareni šarac...
Konji i mnoga njihova imena dođoše nam s istoka. Najčešće im je kumovala boja dlake. Tako je alat konj crvene boje, riđan (tur. al — crven + at, hat — konj plemenite pasmine), dorat (tur. doru — zagasit, smeđ, mrk) zagasito smeđe, kulašje (tur. kula — riđ, smeđ) sličan doratu, đogat (tur. gök — plav, svijetle boje) bjelkaste je boje, bijelac, a čilaš(tur. çil — pjega) ima po sebi pjege, šaren je, šarac; putalj ima nad kopitom bijeli biljeg poput opute (remenčić kojim se sputa konja da se previše ne udalji s paše, da ne pođe ob put), a vranac je crn (kao i vrane kose jedrih djevojaka naše narodne pjesme, ali i vran gavran). Prvotna riječ (prasl. *vorn) značila je crnje od crnoga — izgoren. Izvedena je iz ie. korijena *uer — gorjeti (usp. alb. vorbë — lonac za kuhanje, njem./engl. warm — topao).
Vrani ljepotani
Konji u naponu snage (konjske snage uvukle su se i u zastrašujuće motore) čest su slikarski motiv jer su utjelovljenje ljepote i sklada (kao i kukac zastrašujućih očiju, konjska smrt, libela ili vilin konjic ili pak morski konjić; vodeni konj nije baš tako skladan, no valjda svojom veličinom izaziva pouzdanje, pa je u reklamne svrhe poslužio kao jamac financijske sigurnosti), jogunasto ždrijebe (prasl. *žerbb, stslav. žrĐbb, grč. bréphos — nerođeno dijete, zametak; dijete, mladić od ie. *grebh — zametak, mladić, dijete) svojom živahnošću izaziva simpatije, a pastuh, na kojem leži odgovornost za produženje vrste, respekt.
No i ti vrani ljepotani, sivci i šarci (osim feniksovskoga Šarca Kraljevića Marka) jednoga dana kao i sve živo ostare, ponosni lipicanci (prozvani po ergeli u Lipici kraj Sežane) jednom odtancaju pred digitalnim kamerama brojnih turista i svoju posljednju pomno izdresiranu cirkusnu austrougarsku točku u Spanische Reitschule u Beču te ih stiže neizbježni zajednički nazivnik svih stvorenja — starost. Kako li se i imenom razlikuju stari, isluženi konji od svojih mladih, inspirativnih, gizdavih rođaka! »Jezdi, moj konju... Jezdi, konjicu moj«, tepa mu Kaštelanov Konjanik u najdražoj zemlji gdje su »livade i konji nesedlani«, a Severova Konja valja izgovarati onako kako ga je govorio i sam pjesnik — stojećke. »Naš gospodar poljem jizdi, jizda da mu je« — odraz je brzine i adrenalina našega srednjovjekovnog anonimnog pjesnika. I ponos, i elegancija, i vjetar u kosi, i sunce u oku. A onda, ni od koga gledani, ni maženi, ni paženi, osvanu parip, raga, kljuse.
Parip (moj današnji šlagvort) dodatni je (lošiji) tegleći konj, običan, k tome i uškopljen (grč. párippos; par- nešto nalik čemu, ali slabije + híppos — konj) što do iznemoglosti okreće npr. dolap (drvena naprava za natapanje zemlje na konjski pogon). Raga je još gori konj, mršav i islužen (stara raga — u pren. značenju neskladna, koščata osoba), kojem i ime potječe od muke (njem. Rackerei — mučenje; sich rackern — mučiti se). A kljuse je i star, i slab, i mršav, i loš, iznemogao konj za vuču (kakav konj, takav i čovjek: kljusina). Prasl. i stslav. kljusb (strus. kljusja, češ. klíse) potječe od *kleups (rus. klypát), što znači šepati, a prasl. *kl’usati znači sporo i teško hodati, gegati se u hodu. Koliko god ie. *kleup dalo u stvnjem. (h)louf(f)an, a ovo dalje laufen — trčati, meni je u ove vruće dane bliži glagol klipsati, tj. teško hodati, vući se kao kljuse. Inače, ie. baza je poticajna: *k(e)leu znači putovati, a grč. kéleuthos — put. I upravo na dan kada je prije 50 godina osvojen Mount Everest (29. 5. 1953), odlučila sam se za »put pod noge« i zajahala (i bez pomoći krilatoga Pegaza) jednoga konja od 1856 m, najviši vrh planine Kamešnice kod Livna. S njega se vide i Dinara, Biokovo i Brač, a zove se (koje li slučajnosti!) jednostavno — Konj.
izvor